U atmosferičnom ambijentu Starog grada Dubovca u Karlovcu 22.7. se odvio glazbeni događaj koji bismo lako mogli proglasiti jazz događajem sezone. Genij kontrabasa Renaud Garcia-Fons nastupio je u sklopu 12. Međunarodnog etno jazz festivala u Karlovcu, malog festivalskog bisera koji svake godine dovodi izuzetne glazbenike, zbog kojih se itekako isplati potegnuti iz Zagreba. Uslijed nogometne groznice i niza drugih ljetnih festivala, ovaj izuzetan glazbeni događaj nažalost je potonuo u aktualnom medijskom krajoliku, ali svi koji su se našli u nedjelju u čarobnom dvorištu karlovačkog dvorca svjedočili su nečem posebnom.
Čini se da Garci-Fons voli specijalne, intimističke ambijente – jedan od njegovih kultnih albuma snimljen je u samostanu Marcevol u Pirinejima, a u Hrvatskoj je dosad nastupio samo jednom i to u atriju veličanstvene Eufrazijeve bazilike u Poreču, a karlovačka srednjovjekovna utvrda dobro se u uklapa u niz inspirativnih ambijenata.
Renud Garcia-Fons, zvan “Paganini kontrabasa”, pariški je kontrabasist španjolskog porijekla, koji se nadahnjuje nepresušnim riznicama etno glazbe, pogotovo Mediterana i Orijenta, dok je najnoviji album ”La vie devant soi” posvećen glazbenom nasljeđu Pariza i čitavoj njegovoj raznolikosti. Garcia-Fons poznat je po jedinstvenoj tehnici sviranja i basu s pet žica (petu je žicu dodao kako bi proširio tehničke mogućnost instrumenta), a velikim dijelom svira gudalom. Nevjerojatno je koliko je bogatstvo zvukova izviralo iz kontrabasa – nije riječ samo o tehničkoj virtuoznosti, već i pasioniranoj, ekspresivnoj izvedbi, toplini zvuka, i izuzetnom smislu za ritam. U Karlovcu je nastupio s triom Revoir Paris, s kojim je i snimio spomenuti album, u sastavu David Venitucci na harmonici i Stephane Caracci na vibrafonu i udaraljkama. Garcia-Fons je naravno pokretačka snaga tria, ali treba istaknuti Venituccija koji sjajno nadopunjuje Fonsa, a impresionira i maštovitim solažima. Bubnjar i vibrafonist Caracci precizan je i tehnički vrstan, ali nešto manje razigran i inventivan od Garcia-Fonsa i Caraccija. Fons impresionira svojim inventivnim svračkim izletima, kako u solažima tako i uzbudljivoj međuigri s triom, brzo mijenja tempo, prebacuje se između trzanja i gudala, staccata i legata, izvodi glissando i udara žice gudalom, Ova glazba ima jednako snažnu melodijsku i ritmičku komponentu, melodije su mediteranski bujne, a ritmovi su složeni i intrigantni. Iako je Garcia-Fons i majstor solo formata, s ovim fantastično uvježbanim triom postigao je izuzetnu kemiju koja je opčinila slušatelje koji su imali priviliegiju prisustvovati ovom koncertu. Uz inače vrhunski zvuk, gotovo simpatično je bilo kad bi Fonsov bas procesor ponekad zakrčao.
Glazbenici su izveli niz pjesama s novog albuma poput Montmartre en courant, prekrasnu baladu Le long de la Seine, razigranu Les ecoliers, hipnotizirajuću Apres la plui i niz drugih, a za bis su izveli malo iznenađenje – obradu jedne pjesme Georgesa Brassensa. Garcia-Fons nas je svojim magičnim dodirom poveo na fascinantno putovanje glazbenim krajolicima francuskog ali i multikulturalnog Pariza te pružio jedan od koncerata godine.
Goran Ilić je definitivno odličan glazbenik, to je nedvojbeno, međutim odličnih glazbenika u svijetu ima jako puno. Goran Ilić je još nešto – možda najveći jazz zanesenjak, zaljubljenik, štovatelj, posvećenik… upravo karizmatični jazz promotor i višegodišnji “najdobriji” duh karlovačkog etno jazz festivala. To je onaj osjećaj, kad netko kaže – jazz festival – a vama pred facom iskrsne lice Gorana Ilića.
Zašto ovo na početku?… Jednostavno, tko barem povremeno prati glazbena zbivanja, zna kakav je to posao organizirati jedan festival, a osobito jazz festival… i da to traži cijelog čovjeka te ogromna odricanja. A ako k tomu pribrojimo da je ovo 12. Međunarodni etno jazz festival u Karlovcu, onda ove moje riječi o Goranu jamačno drže vodu.
Imali smo sreću da je vrijeme poslužilo, tako da su sva tri koncerta održana u posebnom prostoru, a to je Stari grad Dubovac. Držim da je zvučno možda i najbolji prostor u Hrvatskoj, upravo je fascinantno kako ove zidine dišu i kakvu zvučnu sliku nude.
U petak, prve večeri, predstavila se pjevačica Astrid Kuljanić sa svojim sastavom Transatlantic Exploration Company. Astrid je magistrirala pjevanje na čuvenoj Manhattan School Of Music u New Yorku te je nakon završetka studija ostala živjeti i raditi u SAD. Poštivajući svoje kvarnerske, creske, a time i mediteranske korijene, u program je uvrstila tek poneki jazz standard, a najveći dio koncerta bio je ispunjen njenim autorskim skladbama, inspiriranim baštinom Kvarnera, talijanske kancone i brazilske Bossa nove.
Već nakon druge pjesme, Astrid i publika su se razumjeli, bila je to obostrana ljubav. Duhoviti i romantični tekstovi pisani na čakavštini i dobro pogođene kompozicije (“Galeb“, “Kako je fini ov dan“) te obrade starih napjeva (“Divojčice Rožice” – kao rap i “Oj vi mlade“) zasigurno su najveći kapital kojim Astrid raspolaže i to ju postavlja na posebno mjesto u našoj percepciji ovog glazbenog stila. U takvom okruženju, Astrid je riba u vodi. Ugodno smo iznenađeni i njenim kabaretskim umijećem, humorom i šarmom koji postaju dodatnim začinima u već ionako odličnoj glazbenoj kuhinji naše Astrid.
Odlično je zvučala i sevdalinka “Što te nema“, koju je ranije snimila i sa gitaristom Goranom Ilićem, te obrada Bajagine “Dobro jutro jazzeri“, a skladba “Breathe Freedom” koju je Astrid napisala inspirirana stihovima sirijskog izbjeglice i kojoj je tematika svima poznata tragedija tog naroda, također je bila jedan od najupečatljivijih trenutaka večeri.
Astrid ima glas koji je emotivan, priča priču, kao autorica i aranžerka je vrlo hrabra i nadamo se da će u budućnosti još više koristiti ove svoje adute. Od pratećeg sastava izdvojio bih Bena Rosenbluma, accordinonistu iz NY koji vrlo srčano i fokusriano sudjeluje sa Astrid u kreiranju priče. Ostatak ekipe je solidan, ali zbog mladosti ponekad možda nedovoljno “hvataju” sve vibracije koje Astrid nudi, ali nedvojbeno je da će svakim novim nastupom biti sve jači. Koncert je publika primila bezrezervno i odabir izvođača prve večeri pokazao se dobitnim. Čini se da Hrvatska ima novu zvijezdu etno žanra.
U subotu, druge večeri, nazočili smo koncertu Zvjezdana Ružića i njegova sexteta. Riječ je o pijanistu koji obilježava vrh recentnih zbivanja u našem jazzu. Zvjezdan je skladatelj iz Rijeke. Kao autor pojavio se prije nekoliko godina albumom “The Knightingale Cabaret“. Ružić kombinira elemente američkog jazza s tradicionalnom baštinom Hrvatske i regije. Sastav, uz Zvjezdana, čine glazbenici iz Hrvatske i Slovenije: Lenart Krečić, Vojkan Jocić, Tomaž Gajšt, Miha Koren i Adriano Bernobić. Prošle godine izdao je svoj drugi album, “Elfin Farewell“. Uz druge nominacije, dobio je do sada dva Porina – oba za najbolju jazz skladbu. Ono što je istinski specifikum ovog sexteta je ta iznimna sinergija, uigranost, posvećenost projektu i dinamika, gotovo dramaturška priča u svakoj skladbi… plus pozitivna energija koju nam šalju s pozornice. I ova festivalska večer bila je pun pogodak, osjetilo se koliko su i glazbenici i publika bili zadovoljni. Na kraju, sjajan finale uz šetnju katovima drevnog zdanja Staroga grada Dubovca, uz zajedničku izvedbu s publikom, s jednostavnom, ali divnom temom koju na albumu “Elfin Farewell” izvodi bugarska pjevačica Neli Andreevai sedmočlani ženski etno zbor – Nusha Choir. I za bis, dakako, Porinom nagrađena skladba “Moreška“.
U nedjelju, završne večeri, nastupio je Renaud Garcia-Fons, magičar kontrabasa, zovu ga još i Paganinikontrabasa, apsolutni vrh europskog jazza… i da Goran ništa drugo nije napravio u jazz organizaciji, ovaj koncert pokriva sve! Sa Fonsom su nastupili i članovi njegova trija Revoir Paris – David Venitucci(harmonika) i Stephan Caracci (bubnjevi i vibrafon). Iako je Fons često znao nastupati solo (čineći od kontrabasa glazbalo na kojem svira koristeći gudalo i kao udaraljku, razvijajući melodiju začinjenu ritmom desne ruke i onim dodatnim čarom koju pruža peta žica koju je inovativno dodao svojem glazbalu te tako pomaknuo granice svega onoga što smo nam jazz kontrabas nudi zadnjih desetljeća!), u ovoj formaciji, sa svojim glasovitim Trijom funkcionira odlično. Zahvaljujući jako dobroj akustici prostora Staroga grada i vrlo sposobnim majstorima tona, živo predstavljanje njihovog novog albuma, “La vie devant soi“, oduševilo nas je, čini mi se i zasjenilo izvedbu na samom CD-u. Naravno, Trio je bio iznimno nadahnut ove večeri (iako su imali i neke probleme oko zagubljenih dijelova opreme u pariškoj zračnoj luci!) i to se osjetilo. Od samog početka krenuo je sjajan zvuk i međuigra trojice usklađenih glazbenika. Već prvom skladbom, istoimenoj naslovu albuma, “kupili” su nas… dalje je samo slijedila magija, inovativni kontrabas, dobre udaraljke i vrlo posebni zvuk Caraccieva vibrafona. Odveli su nas ovi dječaci u neku drugu dimenziju. Straha od kiše je nestalo, nebo i mjesec iznad Dubovca, romantika i fina glazbena priča i opet to Fonsovo gudalo koje zamjenjuje cijeli jedan orkestar. Glazba je to ispunjena Mediteranom i Orijentom, a na ovom novom albumu i onim ugođajem staroga, montmartreovskog Pariza kojeg smo dodatno mogli osjetit upravo zahvaljujući i zidanima Dubovca.
Buđenje nakon čarolije… sound of silence kave u jutarnjem ponedjeljku… ispunjeni upravo nevjerojatnom pozitivom karlovačkog vikenda u Starom gradu Dubovcu… s dragim ljudima, uživajući u koncertima… osjećajući dah i duh dubovačkih stoljeća… zidovi starine koji upijaju tonove i vraćaju nam ih produhovljene Fonsovim gudalom, magijom Ružićeve ekipe i neprispodobivim šarmom drage Astrid…
U sklopu posljednjeg dana 12. Međunarodnog etno jazz festivala na Starom gradu Dubovcu u Karlovcu, u nedjelju, 22. srpnja je održan koncert sjajnog sastava Revoir Paris predvođenog fantastičnim Renaudom Garciom-Fonsom.
Revoir Paris je jedan od najcjenjenijih etno jazz sastava u Europi, a čine ga uz kontrabasista Garciu-Fonsa, David Venitucci na harmonici i Stephan Caracci na vibrafonu i udaraljkama. Ove nedjelje smo imali prilike čuti skladbe njihovog posljednjeg albuma “La vie devant soi”.
Renaud Garcia-Fons se često opisuje kao virtuoz i jedan od najznačajnijih kontrabasista današnjice. Da je uistinu tako, imala sam prilike uvjeriti se odmah na prvoj skladbi – “Revoir Paris”. Njegova tehnika i način sviranja su sve samo ne tipični. Svojim talentom nadilazi „ograničenja“ kontrabasa i dovodi pred publiku sasvim neočekivani zvuk ostavljajući dojam kao da je na pozornici čitav orkestar. Ponekad koristi gudalo, ponekad udara ritam rukama – što god radio u svakom trenutku opravdava svoj nadimak „Paganini kontrabasa“.
Od desetak skladbi koje su izveli, “Apres la pluie” iliti nakon kiše, bila je jedna od snenih pjesama na repertoaru kojom je Caracci predstavio svoje umijeće na vibrafonu, ispunjavajući prostor nježnim zvukovima. “Monsieur Taxi” sadrži odličnu Venituccijevu solo dionicu na harmonici, gdje eksperimentira s granicama svoga instrumenta odvodeći zvuk daleko od klasičnog.
Muzika sastava Revoir Paris savršeno se uklopila u prekrasan ambijent otvorenog dvorišta dubovačkog kaštela, ispunivši prostor predivnim etno ritmovima iz raznih dijelova svijeta, od Sahare do Francuske. U tom snenom ugođaju bilo je apsolutno zadovoljstvo slušati neki novootkriveni zvuk koji je iznad svih mogućnosti kontrabasa koje sam do sada imala prilike čuti.
Svi koji prate jazz događanja u Hrvatskoj znaju da su najmagičnije jazz svirke svoje melodije prosule na zidinama Starog grada Dubovca. Mijenjajući lokacije, ove godine se 12. po redu Međunarodni etno jazz festivalopet vraća na to mjesto koje odiše posebnom energijom otmjenosti i starine.
Tijekom godina održavanja ovog festivala, svoje su umijeće predstavili brojni velikani jazz glazbe. Svirala su tu zvučna imena poput Tadića, Stefanovskog i Teofilovića. I baš kada bismo mogli pomisliti da nas više ništa ne može iznenaditi za nekoliko dana na Međunarodnom etno jazz festivalu zasvirat će još jedno veliko ime.
Renauld Garsia Fons dolazi u Karlovac dati svoj doprinos ovom velikom glazbenom događanju. I ne samo on, naći će se tu sjajna ekipa od Zvjezdana Ružića do Astrid Kuljanić. Zvjezdan nosi epitet ponajboljeg pijanista u Hrvatskoj dok Astrid potpuno osvaja svojim nestvarnim glasom.
O jazzu i o još niz drugih detalja vezanih za Međunarodni etno jazz festival razgovarali smo s umjetničkim voditeljom ove umjetničke priče i organizatorom Međunarodnog etno jazz festivala, Goranom Ilićem.
1. Jazz je u svojim počecima, afroameričkim zajednicama u New Orleansu gdje je nastao, smatran glazbom za puk, svirao se na zabavama i plesnjacima. Danas se smatra ekskluzivnim glazbenim izričajem neshvatljivim za šire mase. Vrijedi li to i dalje?
Točno je da je Jazz krenuo kao glazba za vjenčanja, sprovode i slične događaje u crnačkoj zajednici. Vremenom se on pretvorio u poseban izričaj američkih crnaca, priliku da se kreativno i umjetnički izraze, te kao jedan od načina stvaranja indentiteta i čitave kulture.
Jasno, prigrlili su ga i bijelci. Iz jazza je nastao rock’n’roll, što i danas možemo vidjeti po ranim snimkama Chuck Berrya, npr. jazz je kao i rock u svojoj “zlatnoj eri” doprinjeo stvaranju boljeg i ljepšeg svijeta. Današnji jazz je zapravo nešto što bi mnogi nazvali i nekim drugim imenom. Sam Miles Davies, jedna od ikona jazza nije htio da se njegova glazba tako zove.
Možda kod nas pogrešno shvaćaju, ali jazz glazba ima u sebi mnogo utjecaja klasične glazbe, a također i rocka, funka, world music glazbe. Zapravo ima u sebi i sve druge glazbe, ovisno o izvođaču. Ne robuje nekim stereotipima i pruža umjetniku potpunu slobodu da se izrazi. U tome je njegova ljepota i vrijednost.
Danas je jazz prvenstveno umjetnička forma (mada imamo i dosta sastava koji njeguju onaj zabavni dio), a i dalje služi umjetnicima i svima onima koji ga prate kao trajni način izražavanja i ostvarivanja, a samoostvarenje je zapravo cilj svakog čovjeka.
2. Popularizirali ste jazz kroz Međunarodni etno jazz festival. Jeste li zadovoljni kako ga ljudi doživljavaju?
Činjenica je da je ta glazba i dalje egzotična i mnogima neshvatljiva. No, ono što sam primijetio jest činjenica da ljudi vole ovaj festival. Iz godine u godinu sve više njih dolazi slušati tu glazbu uživo i maksimalno podržavaju Etno jazz festival. Sretni su što mogu biti dijelom jedne takve priče. Mnogi izvođači su velike svjetske zvijezde i neupitno je daih i to privlači. Dolazi dosta mladih, od 20 godina pa nadalje. Profil je publike u starosnom smislu šarolik. Dolaze i djeca čak, ali i generacija tzv. treće životne dobi. Dolazi puno Karlovčana, ali i sve više ljudi iz cijele Hrvatske, posebno Zagreb i Međimurje. Što se tiče međunarodnih gostiju, najviše dolaze ljudi iz Slovenije.
3. Od samih početaka Međunarodnog etno jazz festivala Vaš rad su prepoznali vrhunski glazbenici i velike svjetske zvijezde kao što ste i sami prethodno spomenuli. Neki od njih su i dobitnici Grammyija. Je li bilo teško doći do tih umjetnika i velikih imena i dovesti ih u mali Karlovac koji baš i nije poznat po takvoj vrsti događanja? Napravili ste presedan i pretvorili ga u prepoznatljivu manifestaciju koja je već u ozbiljnim tinejdžerskim godinama.
Znao sam i ranije ponešto o toj glazbi i o tim ljudima. Nisam bio sam već sam uz pomoć desetak suradnika sve ovo realizirao. Svatko od nas radi dio posla za koji osjeća afinitet. Kolegica Ines Curman dala je veliki doprinos u marketingu i promociji. No, s vremenom sam učio i dodatno proširio mrežu u jazz krugovima. Krenulo je lokalno iz lokal patriotskih pobuda. Želio sam da se i u Karlovcu događaju kvalitetni koncerti, a onda smo svi zajedno napredovali. Od početka je Tamara Obrovac dovodila glazbenike koji nisu iz Hrvatske i to je zaživjelo. Ako napravite dobre uvjete, glazbenici će se odazvati. U cijelu priču smo umiješali naše tradicionalno gostoprimstvo uz koje smo odrasli. Pokazali smo srdačan doček i profesionalnost i to se svidjelo umjetnicima. Oni onda daju sve od sebe. Uz to, lokacija je atraktivna i inspirativna i onda je to sve zajedno održivo i dalje se nastavlja bez problema. Dobar umjetnik voli svirati u takvom okruženju. Dogodila se i sinergija s publikom koja je izuzetno važna. Zbog svega toga danas imamo takvu manifestaciju.
4. Kontaktiraju li Vas nakon festivala umjetnici i/ili publika? iznose li sugestije, dojmove, želje i ideje za sljedeći festival?
Bilo je puno vrlo, vrlo uspjelih koncerata. Ja bih izdvojio koncerte Tadića pa onda Tadića s Teofilovićima. Po mom mišljenju su to najbolje dočekani koncerti koje sam organizirao. Bliska je to glazba našem području pa se puno ljudi zainteresiralo. Stari grad je bio krcat, a i svi smještajni kapaciteti u gradu su bili puni. Nakon koncerta mi je Tadić poslao e-mail u kojemu je napisao da mu je to bilo najbolje glazbeno iskustvo u proteklih 20 godina. Mogu mu povjerovati jer je sve vodilo ka tome. Uvijek se trudimo postići maksimalni efekt koji je u našoj moći i mislim da smo to s Tadićem i uspjeli. Pokazali smo da smo i mi vrhunski profesionalci i da znamo pokazati gostoprimstvo. To je onda rezultiralo sjajnim iskustvom i za umjetnika i za publiku. Na kraju krajeva, sve to i radimo zbog publike. Događalo mi se da me nakon Festivala ljudi zaustave i da komentiraju događanje u najljepšem smislu. i ja sam sretan jer su svi uživali.
5. Možemo li onda reći da ste tijekom godina održavanja ovog festivala i odgojili publiku? Koliko se promijenila u ovih 12 godina?
Na sreću, mogu primijetiti da jazz nastupi polako postaju standard. Tijekom godine se također organizira nekoliko jazz koncerata i to je odlična vijest. I mi kao organizatori i publika evoluirali smo u tom procesu. Imali smo jedan bend koji je u početku bio dosta mlako prihvaćen. Mogao bih reći da je ostao neshvaćen. Od prvog do drugog nastupa je prošlo 5 godina i na drugom nastupu su čak svirali avangardniji jazz, a publika je to sjajno prihvatila. Uz konstantu i bavljenje nečim, ljudi bolje spoznaju stvari. Sve to traži angažman. Nije nužno predznanje za jazz, ali je važno raditi na sebi. Doživljaji se onda produbljuju. Čovjek se mijenja, a svrha glazbe je upravo to, mijenjanje na bolje.
6. Renauld Garcia Fons je headliner ovogodišnjeg Festivala. Kakva su očekivanja?
Baš prije 12 godina sam počeo intenzivnije slušati njegovu glazbu i pratiti njegov rad. Godinama mi je bila želja da ga dovedem na Festival i to se sada i ostvarilo. Ne možemo uvijek organizirati koncert koji je mega popraćen, ali za sada ako je suditi po pradji ulaznica, bit će jako dobro. Uskočili su nam i pokrovitelji i moći ćemo Fonsa ugostiti na kvalitetan način dostojan jedne takve zvijezde. Ovo će biti njegovo drugo gostovanje u Hrvatskoj, ali prvo na Međunarodnom etno jazz festivalu. Očekujem gala koncert i dobru posjetu, ali najvažnije je da bude lijepo i da se slavi umjetnost.
Međunarodni etno jazz festival počet će 20. srpnja, odnosno ovoga petka. Kroz tri dana vrhunske jazz svirke stvorit će se ambijent koji je posebno fascinantan i inspirativan. Svi koji žele, još uvijek mogu doći do ulaznica i uputiti se na posebnu etno jazz atrakciju usred zidina Starog grada Dubovca.
Dobrodošli na 12. Međunarodni etno jazz festival koji se održava od 20- 22.7.2018. u Karlovcu u predivnom i jedinstvenom ambijentu dvorca-Staroga grada Dubovca.
Organizatori festivala ugošćuju vrhunske domaće i svjetske umjetnike, od kojih su neki i svojedobni dobitnici Grammya te snimaju za najuglednije svjetske izdavačke kuće.
– Ove godine čast nam je i neizmjerno zadovoljstvo ugostiti Renaud Garcia-Fonsa, jednog odnajvećih među etno jazz umjetnicima. Doživite i sami zašto ga zovu “Paganinijem” kontrabasa, osjetite čari Mediterana i Orijenta ispričane kroz Fonsov magičan dodir.
Ovaj koncert ne bi trebalo propustiti i možemo ga s pravom zvati jednim od “koncerata sezone” u Hrvatskoj – poručuju iz Udruge Orpheus.
Uz Renaud Garcia Fonsa i njegov sjajni sastav “Revoir Paris “nastupit će i odlični sastavi “Astrid Kuljanić Transatlantic Exploration Ensemble” i “Zvjezdan Ružić sextet”.
Ulaznice možete kupiti internetom, bez dodatnih davanja, a sve informacije pronađite na www.etnojazz-karlovac.com.
