Piše SoundGuardian.com
U atmosferičnom ambijentu Starog grada Dubovca u Karlovcu 22.7. se odvio glazbeni događaj koji bismo lako mogli proglasiti jazz događajem sezone. Genij kontrabasa Renaud Garcia-Fons nastupio je u sklopu 12. Međunarodnog etno jazz festivala u Karlovcu, malog festivalskog bisera koji svake godine dovodi izuzetne glazbenike, zbog kojih se itekako isplati potegnuti iz Zagreba. Uslijed nogometne groznice i niza drugih ljetnih festivala, ovaj izuzetan glazbeni događaj nažalost je potonuo u aktualnom medijskom krajoliku, ali svi koji su se našli u nedjelju u čarobnom dvorištu karlovačkog dvorca svjedočili su nečem posebnom.
Čini se da Garci-Fons voli specijalne, intimističke ambijente – jedan od njegovih kultnih albuma snimljen je u samostanu Marcevol u Pirinejima, a u Hrvatskoj je dosad nastupio samo jednom i to u atriju veličanstvene Eufrazijeve bazilike u Poreču, a karlovačka srednjovjekovna utvrda dobro se u uklapa u niz inspirativnih ambijenata.
Renud Garcia-Fons, zvan “Paganini kontrabasa”, pariški je kontrabasist španjolskog porijekla, koji se nadahnjuje nepresušnim riznicama etno glazbe, pogotovo Mediterana i Orijenta, dok je najnoviji album ”La vie devant soi” posvećen glazbenom nasljeđu Pariza i čitavoj njegovoj raznolikosti. Garcia-Fons poznat je po jedinstvenoj tehnici sviranja i basu s pet žica (petu je žicu dodao kako bi proširio tehničke mogućnost instrumenta), a velikim dijelom svira gudalom. Nevjerojatno je koliko je bogatstvo zvukova izviralo iz kontrabasa – nije riječ samo o tehničkoj virtuoznosti, već i pasioniranoj, ekspresivnoj izvedbi, toplini zvuka, i izuzetnom smislu za ritam. U Karlovcu je nastupio s triom Revoir Paris, s kojim je i snimio spomenuti album, u sastavu David Venitucci na harmonici i Stephane Caracci na vibrafonu i udaraljkama. Garcia-Fons je naravno pokretačka snaga tria, ali treba istaknuti Venituccija koji sjajno nadopunjuje Fonsa, a impresionira i maštovitim solažima. Bubnjar i vibrafonist Caracci precizan je i tehnički vrstan, ali nešto manje razigran i inventivan od Garcia-Fonsa i Caraccija. Fons impresionira svojim inventivnim svračkim izletima, kako u solažima tako i uzbudljivoj međuigri s triom, brzo mijenja tempo, prebacuje se između trzanja i gudala, staccata i legata, izvodi glissando i udara žice gudalom, Ova glazba ima jednako snažnu melodijsku i ritmičku komponentu, melodije su mediteranski bujne, a ritmovi su složeni i intrigantni. Iako je Garcia-Fons i majstor solo formata, s ovim fantastično uvježbanim triom postigao je izuzetnu kemiju koja je opčinila slušatelje koji su imali priviliegiju prisustvovati ovom koncertu. Uz inače vrhunski zvuk, gotovo simpatično je bilo kad bi Fonsov bas procesor ponekad zakrčao.
Glazbenici su izveli niz pjesama s novog albuma poput Montmartre en courant, prekrasnu baladu Le long de la Seine, razigranu Les ecoliers, hipnotizirajuću Apres la plui i niz drugih, a za bis su izveli malo iznenađenje – obradu jedne pjesme Georgesa Brassensa. Garcia-Fons nas je svojim magičnim dodirom poveo na fascinantno putovanje glazbenim krajolicima francuskog ali i multikulturalnog Pariza te pružio jedan od koncerata godine.